Katedra za Anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
O katedri
Kratka povijest
Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje osnovana je 20. veljače 2001. godine. Prve temelje anesteziologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci, u znanstvenom i nastavnom smislu, postavio je doajen anesteziologije u Rijeci i Hrvatskoj, prof.dr.sc. Ljubomir Ribarić koji je u okviru Katedre za kirurgiju održavao predavanja i vodio vježbe iz anesteziologije i intenzivnog liječenja od kraja 60-tih godina prošlog stoljeća do 1989. godine.
Nastavna djelatnost
Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje izvodi nastavu na sveučilišnim i stručnim studijima Medicinskog fakulteta u Rijeci. Uz osnovne kolegije «Anesteziologija, reanimatologija i intenzivno liječenje» na studiju medicine i «Anesteziologija i reanimatologija» na studiju stomatologije, Katedra je nosioc različitih redovitih kolegija na studijima za Više medicinske tehničare odnosno Inžinjere medicinske radiologije kso i zvanrednih na studiju medicine. Nastavna aktivnost Katedre za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje odvija se u svim nastavnim bazama Katedre, a to su Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBC-a Rijeka, zatim «Kabinet vještina» (specijalizirana učionica – poligon za edukaciju iz tehnika osnovnog i uznapredovalog održavanja života [BLS i ALS]), Hitna medicinska služba KBC-a Rijeka te Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Rijeka.
Bol, oduvjek upozoravajući znak predodređen da zaštiti živući organizam od ozljeđivanja i prijetećih težih oboljenja može se pretvoriti u beskorisnu agoniju kada operacijski zahvat mora biti učinjen.
Pokušaja kontrole boli od nekada do danas bilo je mnogo, kao npr. korištenje alkohola kao „hipnotičkog“ sredstva ili akupunkture na dalekom istoku. Razvojem kemije otkriven je dušični oksidul kojega se inhaliralo i na taj način smanjilo bolni podražaj.
Kako je vrijeme prolazilo tvari po imenu; diethyl ether (poznatiji kao eter) i chloroform pokazale su sposobnost oduzimanja svijesti tijekom kojega nestaje i osjet boli. Eter se počinje koristiti u medicinu za operacijske zahvate, a prvi koji je to učinio bio je američki liječnik Crawford Williamson Long (1815-1878), tijekom operacije odstranjivanja tumora 1842 (svoj rad nikada nije objavio).
Američki stomatolog, William Thomas Green Morton (1819-1868), upotrijebio je eter u rujnu 1846. u bolesnika kojem je izvadio zub. Sam bolesnik opisao je svoje iskustvo novinaru koji je to objavio, a Morton je morao hitno prezentirati korištenje etera tijekom jednog operacijskog zahvata mjesec dana kasnije u Massachusetts General Hospital u Bostonu. Upravo ta je demonstracija označila uvod etera u medicinsku praksu. Ubrzo nakon toga Oliver Wendell Holmes(1809-1894), liječnik-pjesnik 21. studenog 1846 napisao je: „ Svako želi imati prste u velikom otkriću. Sve što ću ja učiniti je da ću vam dati ime stanja do kojega ova nova tvar dovodi. Mislim da se ovo stanje treba nazvati Anestezija (od grčke riječi anaisthesia – gubitak osjeta), a tvar koja dovodi do takvog stanja Anestetik.“ Citat je uzet iz pisma upućenog William Thomas Green Mortonu nakon demonstarcije u Bostonu
Prva eterska anestezija učinjena je kod nas u bolnici u Zadru (Botteri) samo pet mjeseci poslije prve Mortonove anestezije
Anestezija je stanje reverzibilne neosjetljivosti bolesnika čije su karakteristike san, analgezija, mišićna relaksacija i gubitak refleksa. Opća anestezija postiže se unošenjem u organizam i dopremanjem putem krvi do stanica CNS-a različitih anestetičkih sredstava. Anestetici se u organizam mogu unijeti na više načina: subkutano, intramuskularno, intravenski, enteralno (oralnim ili rektalnim putem) ili inhalacijom.
Zbog kompleksnosti problematike vezane uz anesteziju razvila se posebna grana medicine, anesteziologija, koja prati bolesnikovo psihofizičko stanje prije operacije, u tijeku operacije i poslije operacije. Uvođenjem novih anestetika, anestezioloških aparata i svih vrsta tehničkih pomagala vrši se preciznija kontrola vitalnih funkcija bolesnika u svim stanjima anestezije. Anesteziologija nastoji postići, da bolesnik lako podnese operaciju uz najveću moguću sigurnost za njegov život i zdravlje te da operater ima idealne uvjete za izvršavanje operacijskog zahvata. Osnovni cilj anestezije je povratiti bolesnika u stanje prije operacijskog zahvata s minimalnim poslijeanestezijskim komplikacijama. Anesteziologija kao specijalnost se izrazito brzo razvija pa danas obuhvaća još i reanimatologiju, intenzivno liječenje te terapiju boli.
—From The American Heritage Dictionary of the English Language,
3rd edition, Houghton Mifflin Company, Boston, 1992.
