Katedra za Društvene i humanističke znanosti u medicini
O katedri
Kratka povijest
Godine 1955. kada je osnovan Medicinski fakultet, prvi su studenti upisivali petu godinu studija medicine na kojoj se nisu predavali predmeti iz područja društvenih znanosti. U Rijeci tada nije bilo ni raspoloživa odgovarajućeg kadra za društvene predmete koje su studenti budućih generacija trebali upisivati u prvoj godini studija. Tek nakon nekoliko godina, odnosno 1962., riječki filozof prof. Duško Berlot održao je prvo predavanje u sklopu nastave kolegija Osnove društvenih nauka.
U akademskoj godini 1965./1966. Katedra je dobila stalnog zaposlenika koji preuzima nastavu. Bio je to prof. Božo Pavlinić. Uspješno je vodio nastavu narednih 10 godina i u tom je razdoblju došlo do mnogih promjena u nastavnim sadržajima, poglavito sredinom 70-tih godina 20. stoljeća. Naime, kao posljedica širih društveno – političkih promjena i reforme sustava obrazovanja u bivšoj Jugoslaviji, u nastavu su uvedena dva nova kolegija (mladi riječki filozof prof. Nenad Mišćević preuzeo je u drugom semestru 1974./75. nastavu na kolegiju Teorijske osnove marksizma, a diplomirani pravnik Đorđe Roganović u četvrtom semestru akademske godine 1975./76. započeo je s nastavom iz kolegija Teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja, TIPSS). Budući da je godine 1976. godine prof. Mišćević otišao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru, novi predavač postao je Ivan Šegota, diplomirani politolog i magistar političkih znanosti, koji je iste godine preuzeo dužnost predstojnika, kasnije pročelnika Katedre i tu dužnost obavlja već punih 29 godina.
Početak 90-tih godina 20.stoljeća u povijesti Katedre ostaje posebno značajan zbog uvođenja nekoliko izbornih kolegija: Hipokratova zakletva danas (1991-92.) – za taj je kolegij bio tiskan i istoimeni priručnik za studente, potom Medicinsko pravo i Komunikacijske vještine, no napose po novom kolegiju Medicinska etika (1992-93.) i Uvod u bioetiku (1993.-94.), na prvoj godini studija medicine.
Uključivanjem medicinske etike u nastavne sadržaje na Medicinskom fakultetu, Katedra se uvelike približila svjetskim trendovima u edukaciji medicinara te se povezala s vodećim centrima i znanstvenim institucijama na tom polju, što je dovelo do bogate međunarodne bioetičke suradnje, kvalitetnije izdavačke djelatnosti, metodoloških inovacija u nastavi, te konačno, do uključivanja novih suradnika u nastavu i bioetička istraživanja.
Objavljivanjem priručnika „Nova medicinska etika – bioetika“ autora Ivana Šegote u izdanju Medicinskog fakulteta Seučilišta u Rijeci (1994.), Hrvatska je prema kriterijima najstarijeg instituta za medicinsku etiku - The Hastings Center u New Yorku - stavljena u krug četrnaest tada vodećih bioetičkih zemalja u svijetu. Ta je publikacija afirmirala Fakultet u svjetskim akademskim krugovima, jer je godine 1995. priručnik katalogiziran u Library of Congress u Washingtonu, i u National Reference Center for Bioethics Literature na Kennedy Institute of Ethics.
U narednim je godinama znanstveno-nastavna djelatnost Katedre posebno napredovala u sklopu kolegija Medicinska etika i bioetika. Plan i program kolegija usklađenom je s programom koji je za američka sveučilišta priredio The Hastings Center.
Mjesto i uloga Katedre u promicanju bioetike i bioetičke edukacije ubrzo su bili prepoznati i od vodećih svjetskih bioetičkih autoriteta, pa je godine 1995. Katedra dospjela na stranice drugog izdanja Bioetičke enciklopedije (Reich WT, editor. Encyclopedia of Bioethics. 2nd ed. New York: Macmillan Publishing Company; 1995).
Katedra već niz godina uspješno konkurira na brojnim natječajima za međunarodne bioetičke projekte, pa je već 1994. godine dobila istraživanje bioetičkoj edukaciji u The Hastings Centeru, a godinu dana kasnije i dva studentska bioetička projekta “How to Refer Ethically Towards Gotill with AIDS” i “Ethical pluralism and abortion”, koje je financirao Open Society Institute, New York. No, najveća podrška dolazi od onodobnog Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (danas Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) zahvaljujući kojoj je započet projekt “Medicinska etika u Hrvata”. Potom slijedi projekt “Bioetička edukacija u Hrvatskoj” (062014, voditelj projekta prof.dr. Ivan Šegota). Godine 2002. godine dobivena su dva nova znanstvena projekta: “Bioetika i Društvene i humanističke znanosti u medicini - osnivanje sociologije bioetike” (0062019, voditelj projekta prof. dr. Ivan Šegota), te “Bioetika i politika” (062020, voditeljica projekta doc. dr. Nada Gosić).
Od 2000. godine se na Fakultetu u organizaciji Katedre održavaju Dani bioetike, koji uključuju javno predstavljanje bioetičkih publikacija za koje su djelatnici Katedre zaslužni kao urednici ili njihovi autori, okrugli stolovi za pojedine aktualne bioetičke teme, izložbe bioetičke biblioteke Katedre, te druge prigodne aktivnosti. U sklopu jubilarnih petih Dana bioetike godine 2004. promoviran je prijevod knjige “Distanazija – do kada produžavati život?” uglednog brazilskog teologa i bioetičara Lea Pessinija. Šesti, pak, Dani bioetike, u svibnju 2005., bili su posvećeni hospicijskom pokretu u Hrvatskoj i svijetu, te raspravi o potrebama i mogućnostima grada Rijeke i Primorsko-goranske županije za osnivanjem hospicija.
Pojedini djelatnici Katedre bili su aktivni organizatori brojnih bioetičkih znanstvenih i stručnih skupova, u prvom redu Lošinjskih dana bioetike koji se redovito održavaju od 2002. godine. Godine 2004. Katedra je bila organizator 1st Symposium of International Society for Clinical Bioethics, održanog u Rijeci i suorganizator sličnih simpozija u Japanu i Tajvanu (2005).
1999. godine ustanovljena je biblioteka Bioetički svesci u sklopu koje se objavljuju najznačajniji radovi s područja medicinske etike i bioetike članova i suradnika Katedre, te prijevodi i obrade tekstova važnijih svjetskih autora. Do godine 2005. objavljeno je već 57 brojeva ove edicije sa širokim rasponom tema etičkog i bioetičkog sadržaja. 2005. godine pokrenuta je i nova edicija Studentski bioetički svesci u okviru koje je na 6. Danima bioetike objavljeno 10 studentskih radova iz polja bioetike, a najbolje među njima Katedra je posebno nagradila.
Na Katedri je i sjedište dviju bioetičkih asocijacija. Hrvatsko bioetičko društvo (HBD), čiji je prvi predsjednik bio prof.dr.sc. Ivan Šegota, a odnedavno je i njegov počasni predsjednik, u svom je radu orjentirano prvenstveno na promicanje i poticanje bioetičkog diskursa među hrvatskim znanstvenicima, što ostvaruje kroz sudjelovanje u organizaciji brojnih znanstvenih i stručnih skupova. Međunarodno udruženje za kliničku bioetiku (International Society for Clinical Bioethics - ISCB), čiji je aktualni predsjednik također profesor Šegota, orjentirano je na probleme bioetike u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Društvo okuplja impozantnu paletu bioetičara iz Hrvatske i svijeta, s posebnim naglaskom na razvoj hrvatsko-japanske suradnje u domeni medicinske etike i kliničke bioetike, te se bavi organizacijom međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Zahvaljujući Udruženju Fakultet je uspostavio plodonosnu suradnju s brojnim bioetičkim i kliničko-bioetičkim centrima u Europi i svijetu, među kojima treba izdvojiti Ruhr-Universität Bochum, Bochum, Njemačka; La Fondazione Lanza, Bologna, Italija; The Cleveland Clinic Foundation, Cleveland, Ohio, SAD; The Eubios Institute, Science City Tsukuba, Japan; Okayama University, Okayama, Japan; te Chungshan Medical University, Taichung, Taiwan.
U promišljanju planova Katedre valja naglasiti da su promjene koje su nastupile preuzimanjem obveza Bolonjskog procesa u hrvatskom visokom obrazovanju uvelike utjecale i na inovacije nastavnih sadržaja na Katedri za Društvene i humanističke znanosti u medicini. Tako se uz prestrukturiranje postojećih krenulo i u formiranje novih redovnih i izbornih kolegija – s posebnim naglaskom na sadržaje iz kliničke bioetike - koji Katedru uključuju u aktualne trendove bioetičke edukacije u Europi i svijetu.
U rujnu 2008 održan je u Rijeci i Opatiji 9.
svjetski kongres bioetike u suorganizaciji katedre.
